Vic

[nike]

Prva transplatacija mozga u Hrvatskoj


Bilo je oko 9 u jutro kada se liječnički tim sastavljen od dr. Vilima Rodenstocka, dr. Josipa Manheima te dr. Ivana Schubera sastao u kirurškoj sali te odlučili, transplatacija mozga je jedino riješenje. Transplatacija mozga je nešto što nikada u cijelome svijetu obavljeno nije, no naš medicinski tim nije ni malo sumnjao u svoju sposobnost. To će biti prvi put da je takvo nešto odrađeno u svijetu a samim tim će Hrvatska pokazati da je vodeća sila po broju transplatacija, odnosno prva po pitanju transplatacije mozga.

Pacijent Hrvoje Domoljub, visoko pozicionirani političar, bio je u strahu. I sam je znao da se prvi put nalazi pred operacijom stoljeća. Znao je da transplatacija mozga nikada nije izvedena, no nije imao što za izgubiti pošto mu je smrt kao konačnica bila definirana. Dao se na sve ili ništa.

Donator mozga je bio anoniman, bar je njegova želja bila takva. To isto nije smetalo pacijentu Domoljubu koji je kao i svaki čovjek strepio od smrti i borio se za život.

Operacija je počela nešto oko 9 sati u jutro. Dokotor Rodenstock je preciznim pokretima sa medicinskom brusilicom odrezao komad lubanje te ga pažljivo odložio u stranu.

- Domoljube, osjećate li se dobro? – upitao je doktor Rodenstock pacijenta
- Za sada izvrsno! – odgovorio je Domoljub

Operacija transplatacije mozga je bila otvorenog tipa, što znači da pacijent direktno komunicira sa timom kirurga jer poznato je da mozak kao organ ne osjeća bol a i informacije koje su primali od pacijenta uvelike su pomagale u medicinske svrhe jer to područje je apsolutno neistraženo.

- Kolega Rodenstock, centar u mozgu za mito je teško oštećen! – napominjao je dr. Manheim

Otvorena lubanja visokopozicioniranog političara stajala je pred lječničkim timom

- Vidim kolega Manheim, vidim. – potvrdio je dr. Rodenstock te nastavio – Nije samo taj centar oštećen, pogledajte ovaj drugi?
- Imate pravo, ništa bolje ne stoji ni centar za korupciju! – reče dr. Manheim
- Ako smijem dodati, centar za plaću saborskog zastupnika je još teže oštećen! – pridodao je dr. Schuber

Pacijent Domoljub je nepomično ležao na operacijskom stolu, slušao liječnički tim te upitao:

- Za Boga miloga, zar je tako ozbiljno!?

Uznemiravanje pacijenta nije dolazilo u obzir. Doktor Rodenstock, kao vođa tima, nije htio da pacijent brine nad vlastititm zdravljem, pogotovo životom, te ga je umirivao sa:

- Ne brinite gospodine Rodoljub, većina vaših kolega ima identične poremećaje u mozgu. Vaša je prednost što ste na vrijeme uočili anomalije i odlučili se na transplataciju. Ne može vam nikako biti gore nego što već je! Uostalom, operira vas vrhunski tim liječnika!

Sati su prolazili a otkrivanje oštećenja u mozgu su se samo nizale:

- Kolega Rodenstock, obavio sam mnogo operacija na otvorenom mozgu, ali ovakva oštećenja ne pamtim u cijeloj svojoj karijeri. Pa pogledajte, ovdje je sve oštećeno, od centra za namještanje poslova u građevinarstvu, centra za nepotizam , centra za rodbinske veze koji je povezan sa centrom za nepotizam, pa sve do centra za službene kartice, auta i mobitele! – upozoravao je dr. Schuber
- Kolege, molim vas da se radi pacijenta suzdržite komentara, takve stvari ga samo plaše! – reče vođa tima, dr. Rodenstock, brinući za pacijentovo stanje




U crnoj plastičnoj kutiji, koju je na kolicima dovezla viša medicinska sestra, nalazio se mozak donora. Cijeli liječnički tim je bio uzbuđen.

- Jeste li odvojili postojeći mozak od produžene moždine i varolijevog mosta? – upita dr. Rodenstock
- Jesmo… odvojilo smo ga! Molim vas sestro skalpel, kako bismo ga još odvojili od moždane grede! – reče dr. Schuber te jednim pokretom ruke odvoji mozak od moždane grede te nastavi – Evo, sad je mozak kompletno odvojen od postojećeg bića!
- Gospodine Rodoljub, možete li nam sad dok nemate mozga odgovoriti na par pitanja? – upita dr. Rodenstock pacijenta
- Nema problema – reče pacijent Rodoljub
- Recite nam, jel mislite da su radnička prava ugrožena?
- Normalno da jesu!
- Jel mislite da imate preveliku plaću i da ništa ne radite?
- Normalno da da!
- Jel mislite da ste jebivjetar prve klase?
- I to onaj najgori! – odgovorio je Rodoljub

Doktor Rodenstock se okrenuo te napomenuo ostatku tima:

- Pacijent se savršeno ponaša bez mozga i neka to stenogram zabilježi!

Nakon 4 sata spajanja doniranog mozga na pacijenta Rodoljuba, posao na transplataciji mozga bio je gotov. Kompletan liječnički tim je bio zadovoljan. Ovakvo nešto medicina ne pamti no naš tim je uspio u onome u čemu mnogi uspjeli nisu. Doktor Rodenstock je pažljivo vraćao odsječeni komad lubanje na njeno mjesto, strogo pazivši da ne pogriješi u finišu. Oko 23 sata navečer, operacija je došla do svog kraja. Nakon punih 14 sati operacije, posao je bio gotov. Pacijent Rodoljub se osjećao jako dobro. Doktor Rodenstock nije krivo zadovoljstvo:

- Kolege, čestitam vam od srca, ovo je bila operacija stoljeća! Diljem svijeta će se čuti za ovaj medicinski podhvat! – ponosno je govorio

Domoljub je čuo što je doktor Rodenstock govorio, pa i sam čestitao liječničkom timu

- Dokotri, hvala vam od srca, spasili ste mi život! – oduševljeno je govorio ležeći na operacijskom stolu
- Bila nam je čast da vam spasimo život! – reče doktor Schuber
- Nemate pojma koliko sam vam zahvalan! – pacijent nije krio oduševljenje

Vođi tima, dr. Rodenstocku nije preostalo ništa drugo nego da postavi uobičajeno pitanje koje se postavlja nakon svake otvorene operacije na mozgu, a pogotovo nakon transplatacije istog:

- Gospodine, možete li nam reći svoje ime?
- Svoje ime? - začuđeno je reagirao pacijent
- Da, svoje ime! - potvrdi dr. Rodenstock
- Pa ime… ime mi je Ivo!
- Koji Ivo!? – iznenadi se dr. Rodenstock
- Kako koji… pa Sanader! – reče pacijent

[Damiru]

Uffffffffff.



EDIT:

Kod: Označi sve

Sklon sam verovanju da je i Velimir - Velja (selja) Ilić iz Srbije bio na istom zahvatu...

[dejan-dexi]

Moram da nadjem da mi neko preprica ovo

[spagagz]

I u po operacije Domoljub posta Rodoljub,mislim da je donator ipak bio Velja .

[nike]

Kako kupiti stan?

Najbolje bi bilo ustopirat kakav brod za Kolumbiju, tamo kupiti 5 kila čistog heroina koji je čišći od Papinog haljetka pa se vratit u našu jedinu nam Rvacku pa svih 5 kila prodat na sitno po gram. Gram heroina dođe 430 kn (našao na guglu, ne prodajem ga!) što će reći da za 5 kila dobijete oko 2,1 milijuna kuna. Sa 2,1 milijuna kuna moš kupiti stan i platiti zagrebačku filharmoniju da te svako jutro bude svojom svirkom, negdje oko podne, baš kad bi išao na prvu jutarnju kavu.

- Ajmo filharmon'jo, ožeži mi od Halida „Neću neću dijamante!“
- Mi sviramo samo Mozarta!
- Jebo vam Mocart mater, ko vas plaća!?
- Vi gospodine!
- Što onda svirate?
- Halida, naravno!

To vam je tako sa drogom, svirali bi vam Halida u podne, no kako posao sa drogom nije rezerviran za nas nego za više distance, nama ostaje da poštenim radom kupimo stan. Jedini problem je što ćeš prije naći mog ličkog medvjeda kako u dvajs sekundi složi Rubikovu kocku i istovremeno pjeva pjesmu „Brad Pit“ od Severine, neg što ćeš poštenim radom steći bilo što, pa tako i kupiti stan.

Mnogi su prije par godina ispodizali stambene kredite, kupili stanove. Sklopili „brak“ sa bankom na 30 godina. Obični brak moš razjebat, al majko daš razjebat ovaj sa bankom, oš kurac jer ona je najgori supružnik/ica… ona ti jednostavno uzme sve, al kud ti je uzela sve, tud joj još i duguješ. U mentalitetu našeg naroda je da moramo imati nešto svoje, mada je to kupljeno na kredit naše ko što je sprema od Baraka Obame naša. Naš pradjed i prababa su nešto imali, naš deda i baba su nešto imali, naš ćaća i mater su nešto imali… pa u konačnici, moramo i mi, samo nitko ne razmišlja koliko su praprapičkematerne prije nas krvarili kako bi nešto stekli, a našim generacijama je omogućeno da prođu kroz senzorsko samootvarajuća vrata banke i dignemo kredit.

Prije par godina, jedini uvjet da digneš stambeni kredit je bio da imaš jednu nogu, jedno oko i jednu ruku kojom moš potpisat papire. Jesi li potpisao, moga si si jebat mater, nema te više. Tih prvih godina još si se pojavljivao u javnosti, a na današnji dan svih tih koji su ispodizali kredite, nemoš ih vidit. Zoveš frenda na kavu, veli:

- Joj ne mogu, nešto radim!

Sretneš ga u gradu, pitaš ga da idete na piće:

- Joj ne mogu, žurim!

Pomislio bi da je ovaj postao generalni direktor Formule 1 pa nema vremena, a njega rate razguzile ka vjeverica žira. Krvari 5 puta više od pradjeda koji je konjima izvlačio drva iz najvećeg dolca, a sve skupa najmanje za dobrobit samoga sebe. Štob se reklo „to su nama naše banke dale“. Pojedeš iglu, a na guzicu ti izlazi tračnica… + lokomotiva! Teško da bilo čiji šupak to može izdržati.

Kako u konačnici kupiti stan?

1. Učalni se u jednu od 2 vladajuće stranke. Pojavljuj se na skupovima, diži ruku kad ti vele da ju digneš. Ako bi baš htio zaspati na nekoj od sjednica, zaspi al zamoli prvog do sebe da ti digne ruku kad se glasa. Ulizuj se u guzičetinu svima od reda i daj guzice kad treba da te netko dobro izjebe. To je garancija daš u najmanju ruku dobiti stan. Ne kupiti, neg dobiti. Ako i ne dobiješ, postati ćeš predsjednik uprave neke državne firme… a onda tvom uspjehu nema kraja. Popalit ćeš najmanje 100 milijuna kuna a sudit će ti se za 2… i opet dobro.

2. Oženi se ili udaj bogato. Nema veze što je ona ili on ružna, samo da si se prstenovao. Punica i punac odnosno svekar i svekrva će te jebat cijeli život, al jebi ga, imaš stan. Staviš vazu kraj vrata, drugi dan je preseljena jer si je po njihovom mišljenju stavio na krivo mjesto. Sve što ti pomisliš je krivo, al ko ga jebe, bar si se skućio. Kud oni okom, tud ti skokom. Strpi se 40tak godina dok svi umru, i još jedno 50tak dok ne umru punica i svekrva jer one najduže žive, i sva imovina je tvoja. Punicu i svekrvu probaj otrovat mišomorom al vidjet ćeš da je to džaba, to bi preživjelo zračenje atomske bombe. Moraš malo potrpiti, i u 80toj godini života,. kad svi oko tebe umru, stan je tvoj!

3. Ako si žensko, i donekle lijepa, pikiraj nogometaše. Nema veze što nogometaš ne zna padeže pa kad pričaju, zvuče ka da nabrajaju sudionike narodnooslobodilače borbe. Jebe ti se za to, lijepa si i u stanu od 300 kvadrata i imaš majmuna za kućnog ljubimca. Jel imaš kredit? Nemaš! Jel imaš kretena uz sebe? Imaš! E pa bolje kretena nego kredit!

4. Ako si muško i donekle lijep, pikiraj ženu od nogometaša! Ako te ona neće, pređi u pedere… pederski lobi je jak. Rasturit će ti guzicu, al će ti riješiti stan za džabaka. Bolje rastureno prkno nego tekući račun, zapamti to!

5. Igraj loto. Šanse da dobiješ na lotu su 1:10000000, a šanse da poštenim radom kupiš stan 1:1000000000000000000000000000000000000000000.

6. Nađi i uzdržavaj babu koja je sama a ima nekretnine. Problem kod tih baba je što nadžive onog ko ih čuva, al ako imaš sreće da si deveti koji je čuva, ima šanse da baba rikne i sve nasljediš. Prvo se dobro raspitaj koliko ih je umrlo od starosti uzdržavajući takvu babu. Najgore je biti među prvih 8, nema šanse da dočekaš da baba rikne jer takve umiru u 184toj godini života. Ako si deveti, imaš šanse da u svojoj 94toj godini života nasljediš sve od pokojne uzdržavane babe. Nemoš je otrovat jer je imuna ka i svekrva i punica iz točke br. 2

7. Obuci njemačku uniformu iz 2. svjetskog rata i nastani se u jednom od zaostalih bunkera iz spomenutog rata. Ukoliko te državni službenik dođe iseliti, reci mu da si od 1941 u bunkeru i da imaš stanarsko pravo, država će ti morati bunker darivati ili dati najmanju otkupnu cijenu.

8. Idi od stana do stane i priprijeti vlasniku stana sa „A gdjes ti bio 91-e, pička ti materina!!!“… netko će napustiti stan garant, useljavaj odma! Kad useliš, odma na vrata okači tablu "ZAUZETO, HRVAT!"

9. Odi pred bilo koju policijsku postaju i reci da ćeš dići Sabor u zrak, odmah će te spremiti na godinu dana u zatvor… a u zatvoru milina, družit ćeš se sa direktorima državnih firmi, ispeći lopovski zanat, imati 3 obroka dnevno, svu dnevnu tiskovinu… od „Glasa koncila“, „Jutarnjeg“ „Večernjaka“ „Sam svoj majstor“ pa do „Konzum AKCIJE“. Izlaziš iz zatvora pametniji neg što si ušao, a to znači da ćeš nekako i skrpati za novi stan.

10. Nauči svirati harmoniku i idi po svadbama. Nauči pjesme koje diraju u srce i isto to srce ima da ti tutne 100 eura u rebro od harmonike. Prosječna harmonika ima preko 25 rebara, pa ti računaj! Skućiš se za 10tak svadbi... ako sve ne popiješ.

[nike]

Radnici će pokojnike nositi na posao!

Radnik u našoj Hrvatskoj je zaštićen ka i jelen kad mu lovac stavi onaj snajperski križ na čelenku pa opali. Ovi naši političari, ama ubiše se od želje da zaštite radnike. Svako malo donose neki „Zakon o radu“ koji ima smisla ka i ribanje kupusa na britvicu za brijanje. Prije su pokretači bilo kakvih promjena u društvu bili upravo radnici zajedno sa studentima. Danas ćeš prije naći puha kako sa cvikerima na glavini čita „Glas koncila“ neg štoš naći radnika, ta vrsta je izumrla, poput dinosaura. Za par godina, ima da u muzeju Mimara istaknu prepariranog radnika, zadnjeg svoje vrste, a ispod će na tabli pisati:

- RADNIK/ICA – homo sapiens obučen u nešto plavo što su stari ljudi zvali „radna kuta“. Izloženi primjerak je radio u proizvodnji pa su mu od tud ruke hrapave (ne dirajte ga po rukama, mogli pi se porezati). Plaću je primao redovito i bio zadovoljan. Kad se bunio, tresle su se gaće mnogima. Svi su ga poštivali, bio je jako cijenjen. Imao je sva prava koja su ga kao radnika kačila. Ne morate ga se bojati jer ovaj je prepariran. Slikanje sa prepariranim radnikom se naplaćuje, 100 kuna ako ste zagrljeni, 50 kuna ako samo stojite kraj njega a ako se pak slikate na način da spolno općite sa njim, onda se slikanje nenaplaćuje jer mnogi su ga jebali za džaba, pa što ne bi i vi.

Što se tiče „Zakona o radu“ kojim bi se trebala štititi radnička prava, njega ka da je osobno sastavljao Grunf iz Alan Forda. Pojedine stvari (zapravo većina) iz tog zakona imaju smisla isto koliko potpala špareta sa kanisterom benzina. Godinama se svi redaju na tom zakonu da čovjek pomisli da im je taj zakon fetiš. Kako ko dođe na vlast, ajmo nešto metnut u Zakon o radu (mami vam ga metnem!). Izgorio dabogda da ga nikad ne našli. A i kad meću u njega, majke mi mile ja imam osjećaj da se sabere njih 10 stručnajka pa puste 2 boce badelovog konjaka da kruže, pa kad struse te 2 boce, onda oni idu metat nešto u taj Zakon o radu.

- (maše praznom bocom) Ja podero zadnji gutljaj! Štob sad mogli delat?
- Oćemol metat štogod u Zakon o radu?
- Svaka čast! Ajdemo!

Za par godina, eto nama zadnje verzije Zakona o radu koji će se u Saboru usvojiti dizanjem ruku tek nakon što u krug prođe jedno 59 pečenih janjaca, 120 gajbi pive, 23 paketa papirnatih maramica da obrišu masnoću sa usta, a onda… onda će taj isti Zakon o radu izgledati ovako:

ZAKON O RADU

Članak 1.
Ukoliko gazda firme ostane bez goriva u svom automobili marke „Audi A8 TDI crni spušteni sa 340 KS“, radnik/ica je dužan, na gazdin telefonski poziv, da doleti čim prije i da gazdi pogura auto do najbliže benzinske pumpe, natoči gazdi goriva i plati gorivo zajedno sa cigaretama koje gazda puši.

Članak 2.
Ukoliko je ženska osoba prilikom intervjua za posao odgovorila da nema u planu biti trudna, gazda ju zaposlio a ona onda zatrudnila nakon 2 godine rada, gazda je ima pravo istjerati iz firme zajedno sa radnom knjižicom te uzvikom „Kurvetino jedna, ovako me nitko zajebo nije!“. Radnica ima pravo na porodiljni ako dokaže da je spermić, koji je oplodio jajnu stanicu, bio pod utjecajem teških droga.

Članak 3.
Ukoliko je radnik/ica na bolovanju, dužan je doći u firmu makar i u bolničkom krevetu kojeg gura radnikova uža rodbina, a sve kako bi se radniku uručila radna knjižica.

Članak 4.
Ukoliko je gazda firme na subotnjoj svadbi a dogodi se da više nema novaca u novčaniku a naručio bi od harmonikaša pjesmu, radnik/ica je dužan da na telefonski poziv gazde dođe čim prije, turi u harmoniku 100 eura i naruči pjesmu u ime gazde. Do kraja svadbe, radnik/ica je dužna stajati kraj gazde i na svako gazdino pucketanje prsta ponoviti radnju.

Članak 5.
Prilikom isplate plaće, koja se isplaćuje po sistemu „pola na banku, pola na ruke“, radnik/ica je dužan preuzeti od gazde praznu kuvertu te se praviti kao da je u kuverti 2 500 kuna. Gazda je dužan da se pravi da je u kuvertu stavio 1 000 kuna, dakle radnik je dužan gazdi na licu mjesta isplatit 1 500 kuna preplaćene plaće.

Članak 6.
Ukoliko radnik/ica ima smrtni slučaj u obitelji, dužan je tijelo pokojnika donjeti u firmu da ga gazda vidi i uvjeri se u istinitost radničke izjave. Po potrebi, gazda i pokojniku može dati da nešto odradi no to će se definirati izmjenama i dopunama ovog zakona.

Članak 7.
Radnik/ica ima pravo na marendu, odnosno gablec, u trajanju od pola sata i to jednom mjesečno jer znanstveno je dokazano da ljudski organizam može bez hrane 30 dana.

Članak 8.
Radno vrijeme određuje gazda firme i ono je klizno odnosno radnik/ica klizi na poslu od 6 u jutro do 20 sati na večer jer je pod u firmi sklizak.

Članak 9.
Ukoliko radnik/ica izrazi potrebu za godišnjim odmorom, isti mu se može i mora osigurati u trajanju od BESKONAČNO zajedno sa radnom knjižicom i izvanrednim otkazom kojeg dobija po odlasku na godišnji.

Članak 10.
Gazda firme je dužan svakom radniku/ici koji nije bio na godišnjem 10 godina uručiti svečani jubilarni poklon, ručni sat kineske marke na kojem su oba cagera iste veličine a kazaljka sekundara ide samo nizbrdo jer je baterija toliko slaba da kad krene uzbrdo, ona šteka. Radnik/ica je dužan sat primiti te okretanjem i izvijanjem ruke omogućiti cageru za sekunde da non stop ide nizbrdo.

Članak 11.
Gazda firme je dužan svakom radniku/ici isplatiti Božićnicu i Uskrsnicu i to u maksimalnom iznosu od 10 kuna uz popratno obrazloženje „Ako me pamćenje dobro služi, Isus je živio skromno!“

Članak 12.
Radnik/ica je dužan prisustvovati na sahrani svog kolege/ice koji je preminuo na poslu. Pokojnog radnika se sahranjuje u dvorištu firme i to za vrijeme marende/gableca. Pravo na novu marendu svi živi radnici imaju tek za 30 dana, u skladu sa člankom 7.

KAZNENE ODREDBE OVOG ZAKONA
Članak 1.
Svaki radnik koji se ne bude pridržavao navedenog zakona, biti će kažnjen novčanom kaznom u visini od 500 000 do 1 000 000 engleskih funti odnosno u protuvrijednosti kuna, ali po najnepovoljnijem tečaju.

[INI SERVIS]

Nike,

Da li si ovo prepisao od negde ili si imao lucidni inspirativni momenat stvaralackog zanosa?

[goranfri]

[dejan-dexi]

Otvorila mu se dizna
literalna dijareja

[vlatkocopa]

Zvoni telefon…
Da, izvolite?
Gospođu Savić, molim.
Na telefonu.
Gospođo Savić, ja sam dr Ivanović iz laboratorije. Kad je specijalista, doktor vašeg supruga poslao uzorke na analizu, stigli su istovremeno i uzorci još jednog gospodina Savića, i sad ne znamo koji se rezultati odnose na zdravstveno stanje Vašeg supruga. Zapravo, rezultati su ili strašni ili grozni.
Kako to mislite? – pita gospođa Savić, vrlo zabrinuta.
Evo, jedan gospodin Savić je pozitivan na sidu, a drugi ima dokazanog Alchajmera. Nemamo način da utvrdimo na koga se odnosi koji nalaz.
Pa to je strašno! Možete li da ponovite testiranje?!
U principu da, ali socijalno ne plaća ponavljanje ovako skupih testova.
Dobro, i šta bi sad ja trebalo da uradim?!
Iz socijalnog su predložili da učinite sledeće: odvedite supruga u centar grada i ostavite ga tamo. Ako se sam vrati kući, nemojte spavati s njim.

[nike]

Nike,

Da li si ovo prepisao od negde ili si imao lucidni inspirativni momenat stvaralackog zanosa?

Nisam ja toliko kreativan! Ja sam više destruktivan (uzmem bocu pa je uništim)! (pivo) (pivo) (pivo)

Evo!
http://blog.dnevnik.hr/krule/

http://www.youtube.com/watch?v=Rxxm1iam600#t=128

[nike]

Bože, pa jel ti to mene zajebavaš?

Mislim da je bila srijeda, no ka da su u ovoj državi dani uopće bitni. Popijene pive sam prestao brojati nakon broja 9, a želudac je zavapio da idemo doma jer glad je jebena stvar. Platih svoje na šanku, mahnuh rukom u znak pozdrava i pravac moja podstanarska gajba.

Do gajbe nije bio problem doći no otključavanje vrata je bilo malo teže. Od 4 ključa koja imam na privjesku, 3 nikad ne koristim nit znam za koju pičku maternu ih uopće imam tako da sam jedva prebrao onaj pravi. Gurnu ja ključ u bravu, a ono, vrata se otvoriše sama od sebe. Reko super, počeo sam i nezaključavat gajbu a i koji kurac da je zaključavam kad u njoj nema ništa vrijednog osim televizora koji vrijedi jedno 500 kuna brat bratu, aj dobro, 520 sa daljinskim. Uđem u gajbu, odložim na stol ona 2 bureka što sam ih uzeo u pekari, uđem u jednu jedinu sobu koju imam (gajba ima 28 kvadrata)… kad tamo… jebo majku, sjedi neki deda. Sjedi deda, neki mantil na sebi ima… kosa mu sva bijela, brkovi isto a i ona poduža bradurina isto bijela. Da je bio u crvenom, ja bi pomislio da je deda Mraz.

- Dobro večer! – reče on grubim glasom

Kako inače hodam nenaoružan, nemam se čime ni obraniti, pa sam sa stola uzeo nož za kruh, reko ako me napadne… ima da ga izrežem, onako pijan, na šnjite.

- Ne boj se, neću ti ništa… ostavi nož… dođi sjedi! – reče on mirnim glasom

Priđoh ja njemu bliže a on uze stolicu, okrenu je i veli:

- Sjedi… vidim da ionako jedva stojiš!
- Ko si ti? – upitah ga ja sa nožem u ruci
- Ja sam Bog! – odgovori on
- Bog!? Onaj Bog!? Onaj el, o kojem svi pričaju? Taj Bog? – majkemi, začudih se ja a nož mi ispade iz ruke na pod
- Taj, baš taj!
- Ma jesi kurac a ne Bog! – ispali ja ka iz topa
- Vidiš vrata od sobe? – upita me on
- Vidim
- Gledaj sad kad ih zatvorim a bez da se dignem sa stolice! – reče deda a vrata se sama zatvoriše

Jebalo majku, stvarno ih zatvorio. Da sam trijezan, možda bi se i usrao od straha, al onako pijanom, svejedno mi bilo ko sjedi preko puta mene, pa makar i Bog osobno.

- Dobro Bože, kad si već navratio u goste… red je da Te i počastim… jesil možda za pivu?
- Može! – reče On te nastavi – Da ti budem iskren ožednio sam!

Donese ja iz frižidera dvije ledene karlovačke, puče o stol sa njima, otvorih ih upaljačem, dade Njemu jednu i sebi drugu:

- Ajd uzdravlje! – rekoh ja i podignu pivu
- Uzdravlje! – reče Bog, lupi svojom flašom o moju i do pola zveknu pivu naiskap
- Dobro Bože, čemu mogu zahvaliti tvom prisustvu?
- Što nisam dobrodošao?
- Pa jesi, jebo ga Ti… kako nisi!
- Ne psuj!!! – upozori me On
- Ču Tebe, da nepsujem!? Štoš me u pakao žveknut zato jer psujem?
- Neću
- Onda, jebla ga općina, u čemu je fora sa tim psovanjem i da se ne smije psovat?
- Nije lijepo!
- U ovoj državi puno toga nije lijepo al niko najeba nije zbog toga… al ja kad opsujem, onda Ti odma skačeš ka na narodnjacima!
- U državi nije lijepo što?
- A Ti ka ne znaš?
- Što bi to treba znat?
- Nemaš ti pojma???
- Reci više o čemu se radi?
- Što ti ne vidiš ovu pljačku? To se krade i mažnjava kako se stigne. Političari nam državu u 20 godina sjebali ko nikad niko, popalijali pare i sad luftaju kurcem, odmaraju u svojim viletinama i nikom ništa!? Sve milijarder do miljardera a narod govna jede!

- Sve će njih stići moja pravda!!! – reče Bog odlučno
- Da ti budem iskren, jebo ti ja tu Tvoju pravdu… ta je sporija od ove naše ovozemaljske koja uopće ne funkionira a zove se hrvatsko pravosuđe.
- Moja pravda svakog stigne!
- Imal neko imenom i prezimenom da je iz Hrvatske a da ga je Tvoja pravda stigla?
- Paaaaa…. po mojim papirima za sad još nema… al bude!
- A kaće više, jebem je i tu Tvoju pravdu?
- Nije tvoje da o tome odlučuješ!
- A što je moje?... da se vučem na birou i delam na crnjaka? Da točim goriva za 100 kuna pa na nizbrdici vozim u leru? Da gledam od svih mogućih parizera koji je najjeftiniji? Da hlače kupujem za 120 kuna koje sam moram skratiti jer su predugačke? Da hrenovke kupujem na akciji? Pa dokle više tako, majku mu jebem i ovom životu što mi ga po nekim pisanjima Ti dade!?!?
- Oš sad da ti ga uzmem!? – zagrmi Bog
- Koga, život!?!?
- DA!?
- Jeli Tebe ti, meni bi ga uzeo… što ga ne uzmeš onim šupcima što popljačkaše državu?
- Ti nikako da razumiješ da nije bitan ovozemaljski život nego nebeski!
- Pa koji si kurac onda napravio ČOVJEKA, moga si napravit kišnu glistu pa bi svi puzali po zemlji i živjeli ispravno… el nije tako?
- E al onda nema muke!
- Što muke mora biti?
- Mora… to ti je ka neka vrsta ispita… ko izdrži muku i ostane čovjek ide gore!
- Dobro, majka ga jebla, pa imal ta muka granice? Majkem mile, kad je Hrvatska u pitanju i narod u njoj, tis men činiš ka neki mazohista, što narod više pati Ti si zadovoljniji?
- Ne jebi!!! – puče On
- Opaaaaa… opsovali smo!?
- Kad si me isprovocirao!
- A što Ti misliš da ja psujem jer volim il zato što mi pun kurac svega!?
- Dobro… možda te i razumijem, al moraš se strpiti!
- Dal da se strpe i oni koji brljaju po kontejnerima?
- Kakvim kontejnerima!? – začuđeno će On
- Kontejnerima za smeće… dal i oni da se strpe? Dal da se strpe i one žene što na kasama po trgovačkim lancima rade po 12 sati na dan za 3 iljade kuna? Dal da se strpe moji bauštelci koji vode 2 šihtarice, onu jednu legalnu za inspekciju u kojoj lijepo piše da rade 8 sati na dan i onu drugu, internu, u kojoj piše da rade po 10-12 sati na dan jer zakon neda puno prekovremenih al eto, moraju muljat, pa za 350 radnih sati dobiju 8000 kuna, rade 2 mjeseca u jednom a za državu je tu jedna legalna bušta sa 176 sati mjesečno? Dal da se strpi mlad čovjek koji završi 100 godina škole pa onda dela za Mršićevih 1 600 kuna. Dal da se strpe i oni koji rade a ne dobiju plaću? Pa imal ta tvoja muka granica majku joj jebem i muci?
- Nisam ja znao da je takvo sranje kod vas! – reče on pomalo zabrinut
- Odlučiš li ti jednog dana to trpat u pakao… jat velim daćet pakao biti tijesan! Neće ova đubrad iz moje Hrvatske sva stat tamo!
- Tijesan?
- Jat velim tijesan, a Ti vidi kako god ti paše!
- Jesi li ti ono građevinar?
- Jesam
- Pa bil mi onda pomogao da proširim pakao?... ono... građevinski radovi, da ga dogradimo da svi stanu?
- Bi ja, al moš ga jebat, da svu ciglu i beton sabereš što imaš, malo će to biti… opet će biti tijesan! Znaš što?
- Što?
- Nema ovo smisla… odoh ja leć!

Lego sam… ostavio Boga sa ono malo pive što mu je ostalo u flaši… zaspao sam. U jutro kad sam se probudio, našao sam poruku na komadu papira i sa strane masku sa bijelim brkovima i još bijelijom bradom… na papiru je pisalo:

„Poštovani… ja sam Božo… provalnik Božo. Rekao sam ti da se zovem Božo, no ti si onako pripit od Božo čuo Bog i onda rekoh sam sebi, ovo će biti poseban razgovor. Što se tiče vrata, nisam ih zatvorio ja nego propuh. Da ti budem iskren, provalio sam ti u gajbu i vidio da nemaš baš ništa što bi ti mogao popalijat, no eto, bar smo se ispričali kao ljudi. Ne zamjeri mi štogod a i evo ostavio sam ti na stolu 200 kuna pa se počasti s čim želiš. Hvala ti na pivi!
Provalnik Božo“

Pročitah poruku i pomislih… „Bože, Božu ne diraj!!!“

[dejan-dexi]

Lele nike , rat i mir ces prekopirati uskoro

[nike]

Šta? Ne valja?
Čovjek napisao 3 knjige! Jebeš Krležu! Krležu i Tolstoja čitaš u zatvoru. Ovaj se čita na slobodi!

[dejan-dexi]

Ma di citam , kada vidim kilometar teksta ......

[nike]

Ti bi onda rađe Haiku!

IMOTSKI HAIKU

Zima je.
Pivac stoji na
jednoj nogi.
Vitar gonja
lepušinu po guvnu.
Jes ladno, krvi ti Isusove.

DALMATINSKI HAIKU

Lešo blitva
na pijatu.
Furešti se
gužvadu na vaporu.
Ni ladovina nije ča je bila.


BOSANSKI HAIKU

Deset, s lukom.
Ladno pivo.
Nema raje
na Bašćaršiji.
Ko će platit moje meze?


SLAVONSKI HAIKU

Kulin, šljiva,
preorana njiva.
Bekrija brke suće.
Zora se pomalja.
Kad će već ti poticaji?


HAIKU SPONZORUŠE

Nemam škole, imam sise
Udat ću se, jebe mi se

[nike]

Ili možda ovo:

Mujo kaže hodži:
- Meni je evo 100 godina - i neki dan mi se rodio sin, jel'de da je to čudo al' da je moguće?
Hodža: - Jašta, i meni se nešto slično desilo. Ja u šumu, kad preda me medvjed. Šta ću, kontam, ni puške ni kamena. Ma, reko, šta zna međed šta je puška, ja uperim u njega prst i kažem: puc, puc, a medo padne. Ja se primaknem, a on na izdisaju, i krv mu curi iz rane na prsima.
Mujo: - Pa mora bit da je još neko puco.
Hodža: - Pa to i kažem!

[dejan-dexi]

Šta? Ne valja?
Čovjek napisao 3 knjige! Jebeš Krležu! Krležu i Tolstoja čitaš u zatvoru. Ovaj se čita na slobodi!

http://www.youtube.com/watch?v=g3-G31SUjpU

[nec]

Ma di citam , kada vidim kilometar teksta ......

Isti sam, samo preskocim

[buzdumra]

Ili možda ovo:

Mujo kaže hodži:
- Meni je evo 100 godina - i neki dan mi se rodio sin, jel'de da je to čudo al' da je moguće?
Hodža: - Jašta, i meni se nešto slično desilo. Ja u šumu, kad preda me medvjed. Šta ću, kontam, ni puške ni kamena. Ma, reko, šta zna međed šta je puška, ja uperim u njega prst i kažem: puc, puc, a medo padne. Ja se primaknem, a on na izdisaju, i krv mu curi iz rane na prsima.
Mujo: - Pa mora bit da je još neko puco.
Hodža: - Pa to i kažem!

to mora da je bijo Licki medved kad nije pao od jednog metka moro covek dvaput pucat (znaci ni fata nije iz prve sa drugim)

Komunista

Umro komunista i kad je dosao na nebo Bog ga pogleda pa odmah zovnu djavola pa mu veli:
- "Vodi ovog i da vas ne vidim ni jednog."
Poslije nekog vremena bog znatizeljno zaviri u pakao da vidi sta se tamo desava pa nemoze vjerovati,osisana trava, pokupljeno lisce, svuda cvijece okolo, sve na svom mjestu... Zovne bog djavola pa ga pita:
- "Sta se ovo desava?"
Pa mu davo isprica kako je onaj komunista uveo red sve napravio, sve popravio pa im je sad divota. Zamoli ga bog da mu posudi malo komunistu da i njemu malo sredi u raju, pa djavo ko djavo ali ipak mekog srca posudi bogu komunistu. Proslo sedam dana nema ni boga ni komuniste, prodje mjesec dana,mjesec i po a jos se ne pojavljuju, pa odluci djavo da vidi kod boga sta se to desava sto mu ne vraca komunistu. Dodje pred rajska vrata i pokuca poslije nekog vremena pojavi se bog.
- "Gospodine boze, gdje je moj komunista"?
Na to ce bog:
- "Slusaj ti djavole, nisam ti ja gospodin nego DRUG a osim toga ja najvjerovatnije i ne postojim."